Spomenici kulture

Kulturno-povijesna baština otoka Pašmana dominantno je predstavljena sakralnim graditeljstvom, koje svjedoči o značenju religije i Svete crkve za otočko stanovništvo kroz vjekove. Svako veće mjesto ima svoju župnu crkvu, a u nekima postoje i manje sporedne crkvice i kapelice. Gotovo svi sakralni objekti izgrađeni su tijekom srednjega vijeka, a kasnije su bili dograđivani i obnavljani. Samo neke crkve zadržale su dijelove srednjovjekovne gradnje.

Od sakralnih spomenika kulture posebno se ističu dva otočka samostana: franjevački samostan Sv. Duje u mjestu Kraj i benediktinski samostan Sv. kuzme i Damjana na brdu Ćokovac. Vrlo zanimljivu pojavu predstavlja lokalitet na Otusu, gdje se u srednjem vijeku nalazio ljetnikovac (spoj sakralne i profane gradnje).

Crkva sv. Frane i franjevački samostan sv. Duje (Kraj)

Kao jedan od najprepoznatljivijih kulturnih spomenika otoka Pašmana, samostan sv. Duje smjestio se zajedno s istoimenom crkvom u mjestu Kraj. Povijest nastanka ovog kompleksa povezana je s novčanim i nekretninskim donacijama zadarske plemkinje Pelegrine Grisogono. Gradnja kompleksa imala je nekoliko faza. Crkvica sv. Frane sagrađena je prva, kao samostojeća građevina u gotičkom stilu još sredinom 1380-ih godina. Već 1389. Pelegrina je crkvicu zajedno s posjedom i pripadajućim objektima poklonila franjevcima koji su bili prognani iz Bosne. Tri godine kasnije donirala im je sve preostale posjede, svu stoku i sredstva za gradnju samostanske zgrade sv. Duje. Koliko je ovaj franjevački samostan u duhovnom smislu značio obitelji Grisogono ali i ostalim pripadnicima zadarske plemićke oligarhije svjedoči velik broj oporučnih darova, po čemu daleko prednjači pred drugim sakralnim objektima na otoku Pašmanu.
Samostan i crkva su kasnije bili obnavljani i pregrađivani pa je ostalo sačuvano vrlo malo srednjovjekovnih oblika, što ne umanjuje važnost ove građevine. Sadašnja crkva veća je od izvorne i nosi potpis renesansne gradnje. U renesansnom stilu temeljito su pregrađeni i klaustar i samostanske zgrade.

Crkva i benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana (Ćokovac)

Ovaj samostanski kompleks ima posebnu važnost za kulturno-ppovijesnu baštinu otoka Pašmana jer je izravno povezan s hrvatskom srednjovjekovnom državom, odnosno s vladarem Petrom Krešimirom IV. Nalazi se na južnom dijelu otoka, na brdu Ćokovac, 2 km sjeverozapadno od mjesta Tkon.
Crkva sv. Kuzme i Damjana prvi put je spomenuta oko 1070. godine kada je hrvatski kralj Petar Krešimir IV. dodijelio pravo na crkvu i okolne podjede samostanu sv. Ivana Evanđelistara u Biogradu. Sljedeći hrvatski vladar, Dmitar Zvonimir također je biogradskim benediktincima darovao posjede na Pašmanu. Nekoliko desetljeća kasnije Venecijanci su u svom ratnom pohodu protiv hrvatskog kraljevstva razorili grad Biograd zajedno s benediktinskim samostanom. Novo utočište benediktinci su pronašli upravo na Pašmanu, a 1125. na Ćokovcu su dovršili izgradnju novog samostana. Da je otok Pašman bio sigurno utočište za lokalno stanovništvo svjedoči događaj iz 1202. kada su se crkveni dostojanstvenici i plemstvo grada Zadra sklonili u samostan na Ćokovcu u bijegu od Mlečana koji su bili razorili grad Zadar.
Samostan na Ćokovcu bio je obnavljan tijekom svoje prošlosti ali mnogo od srednjovjekovnih elemenata. Samostanska crkva u potpunosti je sačuvala gotički izgled, a ostali su i dijelovi nekadašnjeg trijema i ogradnog zida.

Lokalitet Otus: crkvica Sv. Ante i ruševine raznih zgrada profane namjene (Pašman)

Lokalitet Otus nalazi se u južnom dijelu zapadne obale Otoka Pašmana. Otus čuva primjer rane pojave kulture ladanja u našim krajevima. Ljetnikovac je nastao na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće, a vlasnik i glavni investitor gradnje bio je zadarski građanin Venturin Pacijev, porijeklom iz Cesene.
Venturin je očigledno bio veliki zaljubljenik u otok. On je još od ranije posjedovao na Otusu manji zemljišni posjed, no želio si je omogućiti stalno stanovanje na otoku kako bi mogao neograničeno uživati u njegovim blagodatima. Ne možemo reći da ga ne razumijemo. Napokon je Venturin, pred ljeto davne 1399. godine, uspio kupiti većinu obradive površine na Otusu. Već isto ljeto počeo je ostvarivati svoj san – izgradnju ladanjskog kompleksa na Otusu. Prema svemu sudeći, Venturin je bio vrlo organiziran i uporan jer su radovi tekli bez premca. Svoje djelo konačno je zaokružio već u prvim godinama 15. stoljeća izgradivši crkvicu sv. Ante, u koju na blagdan istoimenog sveca stanovnici otoka hodočaste i dan danas.
Što od ladanja možete danas vidjeti na Otusu?
Crkva sv. Ante jedina je u cijelosti sačuvana, dok od ostalih objekata ostale su samo ruševine. Građevina „Kaštelin“ (kako je danas zovu mještani) služila je kao sklonište ljudima i materijalnim resursima od napada jadranskih pirata. Drugi ruševni objekt mještani zovu „Arsenal“, ali njegova prava namjena nije poznata. Kraj same crkve nalaze se ostaci stambene zgrade.

Crkva sv. Mihovila Arkanđela (Neviđane)

Crkva sv. Mihovila nalazi se manje od 1 km jugoistočno od mjesta Neviđane. Crkva se prvi put spominje 1018. godine, kada ju je dao izgraditi zadarski biskup Prestancije. Biskup je kasnije crkvu poklonio franjevačkom samostanu sv. Krševana u Zadru.
Srednjovjekovni elementi sačuvani su tek u manjoj mjeri; zub vremena i ljudskih intervencija na ovoj građevini uspio je preživjeti dio gotičkog svetišta izgrađenog u 14. stoljeću. Na crkvenom zabatu vidi se i danas na četvrtastoj ploči reljef sv. Mihovila koji kopljem ubija paklenog zmaja. Zanimljivost predstavljaju i ostaci ranosrednjovjekovnog kamenog smještaja (ističu se ulomci ambona slični onima iz zadarske katedrale).

Župna crkva Presvetoga Srca Isusovog (Neviđane)

Ova jednobrodna crkva sa sakristijom služi kao župna crkva u Neviđanima. Sagrađena je 1899. godine. Za 100. obljetnicu njezine izgradnje bila je temeljito obnovljena.

Crkva Gospe od Zdravlja (Neviđane)

Crkva potječe iz 17. st. Podignuta je kao zavjetna nakon haranja kuge. Spominje se u vizitaciji 1670. godine. Do kraja 19. st. bila je zapuštena i bez krova. Zauzetošću župljana i župnika don Stjepana Vinka temeljito je renovirana 1983. god. pa ju je 21. studenoga blagoslovio nadbiskup Marijan Oblak. Do izgradnje nove župne crkve (1899.) služila je kao župna crkva.

Ruševina ranokršćanske crkve Sv. Martina (kod Neviđana)

Ruševina crkve sv. Marina nalazi se oko 500 m sjeverozapadno od Neviđana, s lijeve strane stare ceste koja vodi od Neviđana prema Dobropoljani. Najvjerojatnije je riječ o ranokršćanskoj crkvi koja je ostala u funkciji tijekom srednjeg vijeka. Ruševina je u obliku pravokutnika (5,70x7,50 m) na koji se nastavlja duboka, polukružna u prostoru istaknuta apsida. Na lokalitetu ima ostataka antičke keramike što možda ukazuje na postojanje antičkih građevina prije same crkve.

Župna crkva sv. Luke (Ždrelac)

Crkva sv. Luke župna je crkva u mjestu Ždrelac i nalazi se u centru mjesta. Prvi put se spominje krajem 13. stoljeća, a pretpostavlja se da je sagrađena mnogo ranije, u ranokršćanskom periodu. Nažalost nema vidljivih ranokršćanskih niti srednjovjekovnih arhitektonskih sastavnica.
Pravokutnog je oblika i u produžetku ima kvadratnu sakristiju. U crkvi su tri vrijedna mramorna oltara. Na glavnom oltaru, posvećenom Gospi, izložena je vrijedna oltarna pala. Pobočni su oltari posvećeni sv. Luki, zaštitniku župe, i Gospi Lurdskoj, s kipovima. Kip sv. Luke drži otvoreni evanđelistar s glagoljskim slovima. Gospina slika na glavnom oltaru bila je nedavno restaurirana i veoma je vrijedna. Unutrašnjost još rese kipovi sv. Male Terezije iz Lisieuxa i presv. Srca Isusova. Izvan crkve je kamena škropionica. Poslije 1. svjetskog rata nabavljen je današnji Gospin kip, a 1937. osnovano je Djevojačko društvo Gospe Lurdske. Od tada do danas vjernici župe Ždrelac slave zavjetni dan Gospe Lurdske.

Župna crkva sv. Kuzme i Damjana (Banj)

Župna crkva u mjestu Banj koja se u dokumentima prvi put javlja 1345. godine. Tada je otprilike i sagrađena, a posvećena je poslije 1356. godine. Do danas je više puta rekonstruirana, te više nema vidljivih srednjovjekovnih elemenata. Crkva je jednobrodna, ima sakristiju i tri mramorna oltara. Na glavnom je oltaru je svetohranište i oltarna pala Gospe s Djetetom i župnim zaštitnicima; pobočni su oltari sv. Križa s oltarnom palom i Gospe od krunice.

Crkva Gospe od Loreta na brdu Mali Bokolj (Banj)

Gradnja crkvice započela je velikim marom, trudom i voljom mještana, a po zamisli don Ante Peroša. Dovršena je 1935. godine. Prema priči od starine u snu mu se ukazala Gospa i zato se zavjetovao napraviti kapelicu na brdu Bokolj. Mjesto gradnje je određeno prema stopi u blizini početka križnoga puta (postavljen 2000. godine), koja se zove Gospina stopa, a pronašli su je ribari i pastiri hodajući brdom. Brojni su vjernici koji hodočaste Gospinoj crkvici, kako je mještani nazivaju – Gospi Bokoljskoj, uspinjući se od “Gospinih vrata” u podnožju, brdskom stazom na kojoj su označene postaje križnoga puta, sve do Gospine crkve na vrhu brda. Žene su nekada išle bose kao zavjet. Slavi se posebno 10. svibnja, na blagdan Gospe Loretske.

Župna crkva sv. Tome (Dobropoljana)

Prvi put spomenuta je u jednom dokumentu iz 1404. godine. Sagrađena je zahvaljujući oporučnoj donaciji jednog zadarskog plemića. Kasnije je bila obnavljana 1717. i 1867. godine, a proširena 1741. godine, pa više nema srednjovjekovnih segmenata gradnje. Ovo jednobrodno zdanje sa sakristijom ima tri mramorna oltara. Na glavnom oltaru je svetohranište i Gospina slika. Pobočni oltari Gospe Karmelske s kipom i oltar sv. Tome s oltarnom palom.

Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (Pašman)

Spominje se već u ranom srednjem vijeku. Prema povjesničaru Bianchiju njoj je oporučno ostavio 3. travnja 429. Zadranin Fosco neki posjed. Prema tradiciji i Godaru ž. crkve prva pašmanska crkva bila je njezin današnji prezbiterij, a posvetio ju je 7. kolovoza 806. god. biskup zadarski sv. Donat. Ta je crkva kasnije preuređena, proširena i to je današnja crkva koja potječe iz 1885. god. Posvetio ju je u čast rođenju B. D. M. – Maloj Gospi – Petar Dujam Maupas, nadbiskup zadarski, 9. VIII. 1885. – kako svjedoči i natpis na kamenoj ploči pokraj krstionice. Crkva ima pet oltara. Na glavnom se nalazi oltarna pala koja prikazuje slavavenske apostole, svetu braću Ćirila i Metoda sa bl. Gospom. Na dnu crkve su dvije oltarne pale rađene kao pandani, ulje na platnu. Izradio ih je veliki umjetnik, sveć. Mate Celestin Medović. Jasno prikazuje apostolske prvake sv. Petra i Pavla (142 x 96 cm). Druga prikazuje sv. Ivana Krstitelja i sv. starca Šimuna sa djetetom Isusom u naručju (Prikazanje u hramu, 147 x 102 cm). Slike su nastale u Dubrovniku 1893/94. Na lijevoj strani nalazi se još oltar Srca Isusova s gipsanim kipom, a na desnoj strani oltar Bezgrešne s gipsanim kipom. Crkva je iznutra oslikana po zidovima svetopisamskim motivima koji potječu od soboslikara Mladena Plečka i Mate Matulića iz 1930. godine. Crkva ima nekoliko posrebrenih “kandela” i procesionalnih križeva.
Danas crkve nema pokazatelja srednjovjekovnih ili ranijih izvedbi građevinskih radova.

Crkva sv. Ante Padovanskoga (Mrljane)

Ne zna se kad je podignuta, a bila je obnovljena god. 1874.

Kapelica sv. Antuna Padovanskog (Mali Ždrelac)

Nekoć je pripadala posljednjemu trogirskom biskupu Antonu Panelliju (preminuo 1821.) koji je u njoj ukopan. Za ljetnih mjeseci u kapeli se slavi svake subote sv. Misa za vikendaše predjela Gladuša.

Prethistorijska gradina i bizantska utvrda Pustograd (Tkon)

Gradina i utvrda Pustograd smjestili su se na jugoistočnom kraju otoka. Gradinu su utvrdile bizantske vlasi tijekom 6. stoljeća. Vrh brda okružuje obrambeni zid u obliku nepravilnog kruga (85x75 m). Na sjevernoj strani sačuvani su temelji jedne kule, a na južnoj gotovo cijela kula. Unutar prstena zidina su tragovi dviju građevina, vjerojatno stambene zgrade i cisterne za vodu. Utvrda nije služila kao vojni objekt, već kao pribježište za okolno stanovništvo u doba opasnosti.

Kapela sv. Ante pustinjaka

Kapela sv. Ante pustinjaka iz 1628. god. privatno je vlasništvo obitelji Ćosić s jednim oltarom.

Crkva sv. Roka u Malom Pašmanu

Crkva sv. Roka u Malom Pašmanu, jednostavna građevina, potječe iz 1631. god. kad je harala epidemija kuge.

Crkva sv. Marka evanđelista

Crkva sv. Marka evanđelista nalazi se u središtu mjesta Pašman, blizu župnog stana. Ne zna se kada je sagrađena, a obnovljena je 1997. godine.

Crkva sv. Antuna pustinjaka

Crkva sv. Antuna pustinjaka podignuta je u mjestu Tkon ostavštinom jednog mještanina 1672. godine.

Kapelica Gospe Žalosne

Kapelica Gospe Žalosne nalazi se u Tkonu na brdu Kalvarija.

Gdje smo?

Zadarski arhipelag čuva veliki broj otoka. Pašman je jedan od njih. Smjestio se svega par kilometara od kopna, a tako blizu blaga Kornata.

 

Pašman bb (p.p. 1)
23262 Pašman
Hrvatska

+385 (0)23 260 155

info@pasman.hr

 

Pašman Guide App

Povratak na vrh